Kada govorimo o soli, prvenstveno mislimo na natrijev klorid. Međutim, prirodna morska voda također sadrži niz drugih mineralnih tvari. Jadransko more sadrži oko 80 esencijalnih minerala i oligoelemenata bitnih za zdravlje čovjeka koji isparavanjem vode zaostaju u soli čime ona postaje njihov koncentrirani izvor. Esencijalni minerali prisutni u morskoj soli, izuzev natrija, su: kalcij, magnezij te kalij. Osim toga, sadrži i mnoge mikroelemente u tragovima kao što su: jod, fosfor, cink, brom, željezo, bakar, mangan i silicij koji sudjeluju u brojnim fiziološkim procesima ljudskog organizma kao što su metabolizam energije te izgradnja tkiva. Bitno je naglasiti da sastav soli varira ovisno o kemijskom sastavu tla i morske vode iz koje se dobiva.
Iako je u suvremenom društvu naglasak na redukciji soli zbog njezinog uglavnom pretjeranog unosa, ponajprije putem industrijski prerađenih namirnica, ona je neophodna za pravilan rad i zdravlje ljudskog organizma. Neke od fizioloških funkcija u kojima sol ima neizostavnu ulogu su: kontrakcija mišića, prijenos živčanih podražaja te regulacija krvnog tlaka. Nedovoljan unos natrija za posljedicu može imati poremećaje rada srca te središnjeg živčanog sustava.
Međutim, pretjerani unos soli, kojim se smatra onaj viši od jedne čajne žličice odnosno šest grama dnevno, dugoročno može imati negativne posljedice po zdravlje kao što su razvoj osteoporoze, karcinoma želuca, bubrežnih bolesti te povišenog krvnog tlaka. Sol stoga treba konzumirati umjereno. Također, prednost treba dati izvornoj morskoj soli. Naime, ona u odnosu na rafiniranu sol ima manji udio natrija koji se smatra glavnim uzročnikom nepovoljnog utjecaja visoke konzumacije soli. Razlog tome je što se procesom rafinacije soli uklanja većina drugih minerala te zaostaje uglavnom samo natrijev klorid, dok se morska sol odlikuje većom mineralnom raznolikošću.
Sol se od davnina koristi kao sastojak narodnih lijekova. Tako je poznato da sol ima povoljan učinak na zdravlje zuba i desni zbog čega danas postoje mnoge zubne paste na bazi morske soli. Također, dobar je lijek za grlobolju kada se napravi vodena otopina za ispiranje usne šupljine. Zahvaljujući svojem svojstvu da „navlači” vodu, oblozi natopljeni slanom vodom mogu se koristiti za uklanjanje podbuhlosti odnosno viška vode u organizmu. Ubodi insekata također se lakše podnose kada se ubodeno mjesto namoči slanom vodom. Ugrijana sol koristi se čak kod uhobolje kao topli oblog. Morska sol također ima vrlo blagotvoran učinak na kožu. Uklanja nečistoće, pospješuje cirkulaciju, omekšava je, umiruje i rehidrira. Jod, koji je prirodno prisutan u morskoj soli, neophodan je za pravilan rad štitnjače koja regulira metabolizam cijelog organizma.
Znanstvena istraživanja upućuju na potencijalnu poveznicu između niskog unosa soli i povećane sklonosti inzulinskoj rezistenciji odnosno dijabetesu. Adekvatan unos soli također je povezan s kvalitetom probave. Naime, kloridni ioni iz soli sudjeluju u stvaranju želučane kiseline, ključne za razgradnju pojedene hrane, a imaju i stimulirajući učinak na žlijezde slinovnice čime se pospješuje omekšavanje hrane u ustima. Inhalacija morske soli ima povoljan učinak na bolesti dišnog sustava. Djeluje antibakterijski i protuupalno te pospješuje uklanjanje sluzi iz dišnih puteva olakšavajući na taj način disanje.
Adekvatan unos soli posebno je važan u uvjetima povećanog gubitka tekućine, kao što su dijareja ili pojačano znojenje, uslijed bolesti, fizičkih napora ili vrućih klimatskih uvjeta. Nadoknada tekućine konzumacijom čiste vode neće biti toliko uspješna kada ju u tijelu nema što zadržati. Sol ima svojstvo vezanja vode čime će apsorpcija vode u tkiva odnosno kvaliteta hidracije biti veća. Osobe koje pate od niskog tlaka također bi trebale povećati unos soli i vode. Njihov kombinirani unos povećat će volumen krvi te posljedično normalizirati krvni tlak.
