Med
Med

Med je izrazito složena smjesa više od 70 različitih sastojaka. Neke od njih u med dodaju same pčele, neke potječu od medonosnih biljaka, a neke nastaju tijekom zrenja u saću. Med se razlikuje po sastavu koji ovisi o biljnom i geografskom podrijetlu, klimatskim uvjetima, pasmini pčela te načinu dorade i skladištenju meda.

Med se sastoji od jednostavnih šećera poput fruktoze, glukoze i saharoze (oko 76%), vode (oko 18%) i ostalih tvari (oko 6%) poput proteina i aminokiselina, vitamina, mineralnih tvari, tvari arome, enzima i granula peludi.

Proteini i aminokiseline meda mogu biti životinjskog podrijetla, ako dolaze od pčela, odnosno biljnog podrijetla, ako dolaze iz peludi. Proteini u medu mogu biti u obliku otopine aminokiselina ili u obliku koloida, malih čestica proteina.

Prisutnost enzima u medu jedna je od karakteristika po kojoj se med razlikuje od ostalih zaslađivača. Enzimi su vrlo vrijedni sastojci meda jer se njihova aktivnost smatra pokazateljem kakvoće meda.

Zastupljenost vitamina u medu ovisi o botaničkom podrijetlu meda, a najzastupljeniji su vitamini B skupine, vitamin C i vitamin K. Međutim, zbog vrlo malih količina, med se ne smatra značajnim izvorom vitamina za ljudski organizam.

Udio mineralnih tvari u medu ponajviše ovisi o botaničkom podrijetlu, ali i o klimatskim uvjetima i sastavu tla na kojem je rasla medonosna biljka. Mineralne tvari su zastupljene u udjelu od 0,2%, a najzastupljeniji su: kalcij, fosfor, natrij, kalij, željezo, cink, magnezij, selen, bakar te mangan.

Med sadrži i fitokemikalije poput flavonoida i fenola koji su poznati po antioksidativnim svojstvima.

Tijekom prošlosti medu su pripisivana brojna ljekovita svojstva, a danas je poznato kako posjeduje antibakterijska, antivirusna i antimikotička svojstva. Zbog udjela fenola i flavonoida pripisuje mu se antioksidativno djelovanje, a znanstvena istraživanja dokazala su i njegove kemopreventivne i antikarcinogene učinke.

Dokazan je i učinak meda u sprječavanju srčano-žilnih  bolesti.  Naime, istraživanja su pokazala da konzumacija meda može utjecati na umjereno smanjenje razine krvnog tlaka za što su zaslužni antioksidansi prisutni u medu. Med može pomoći i u regulaciji razine kolesterola i ukupnih triglicerida u krvi. Rezultati jednog istraživanja pokazali su kako konzumacija meda smanjuje razinu lošeg, LDL-kolesterola u krvi za 5,8% te povećava razinu dobrog, HDL-kolesterola za 3,3%. Nadalje, drugo istraživanje u kojem je uspoređivana konzumacija meda i šećera, pokazalo je smanjenje razine ukupnih triglicerida za 11 do 19% u skupini koja je konzumirala med.

Nadalje, upotreba meda za zacjeljivanje rana i opekotina poznata je još od drevnog Egipta. Rezultati jedne pregledne studije pokazali su da je upotreba meda najučinkovitija za zacjeljivanje rana koje su inficirane nakon operativnog zahvata. Također, med se pokazao učinkovitim i u liječenju dijabetičkog stopala, vrlo ozbiljne komplikacije koja može dovesti do amputacije stopala.

Kašalj je jedan od uobičajenih simptoma infekcije gornjeg dijela dišnih putova kod djece, a pokazalo se da med može biti vrlo učinkovit u njegovom liječenju. Med od kadulje pokazuje izuzetno djelovanje na ublažavanje suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Dok je jedno istraživanje pokazalo kako med ima bolje djelovanje od dva uobičajena lijeka protiv kašlja, rezultati drugog istraživanja pokazali su da upotreba meda značajnije smanjuje simptome kašlja i poboljšava san, u odnosu na lijekove protiv kašlja. Međutim, bez obzira na sve blagodati, uzimanje meda se ne preporučuje djeci mlađoj od jedne godine jer med može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam. Probavni sustav dojenčeta još uvijek nije dovoljno razvijen i otporan te predstavlja pogodan medij za rast spora iz kojih se mogu razviti bakterije Clostridium botulinum, uzročnika botulizma. Probavni sustav starije djece i odraslih otporan je na spomenute spore u koncentracijama koje su prisutne u medu.