Kulturu pčelarenja u naše krajeve donijeli su Kelti. Rimski pisci pak često spominju med s otoka Šolte kao med najbolje kvalitete. Najopširnije podatke o pčelarenju u 18. stoljeću u sjevernoj Hrvatskoj ostavio je Stjepan Gruber, prvi učitelj pčelarstva. U zadarskom zaleđu u okolici Obrovca seljaci bi dubili udubine u kamenu i na njih stavljali kamene ploče, roj pčela koji bi se u takve udubine naselio prenosili bi u svoje pčelinjake. Ovaj način povećanja broja pčela u pčelinjaku svjedoči o prošlosti sredozemnog pčelarenja, slične dokaze kamenih košnica pronaći ćemo na otoku Hvaru i na Braču u pustinji Blace. Osim kamenih košnica i onih u dupljama drveća, ljudi su koristili i slamnate košnice koje se razlikuju od kraja do kraja po obliku i materijalu, ovisno o lokalnoj tradiciji.
Proizvodnja meda u dalmatinskom području može se uvelike zahvaliti uzgoju mediteranske sive pčele. Mediteranske sive pčele vitalne su i odlične za uzgoj zbog blage naravi i izrazito dobrog medonošenja. Tradicionalno se uzgajaju za proizvodnju voska i meda, vrcanog i u saću, a u novije vrijeme i za proizvode poput peludi, matične mliječi i propolisa.
Kod proizvodnje vrcanog meda najprije treba provjeriti zrelost meda u košnicama. Ako je od 50 do 70% saća pokriveno medom, to je znak da je med zreo. Samom vrcanju meda prethodi uzimanje okvira s medom iz košnica. Med se vrca uz pomoć vrcaljke tako da se otklopljeno saće s medom stavi u koš vrcaljke koji se okreće oko svoje osi, a med tada, djelovanjem centrifugalne sile, izlazi iz saća. Izvrcani med pada na okomite stjenke vrcaljke, a zatim teče niz stjenke na dno odakle se ispušta na slavinu.
Nakon vrcanja med još uvijek nije spreman za tržište, već ga je potrebno razliti u veće posude, pokriti čistim platnom i ostaviti 3 do 4 dana u čistoj i suhoj prostoriji sobne temperature. Nakon nekoliko dana s površine se meda ukloni pjena koja sadrži pelud i različite nečistoće. Postupak se ponavlja nekoliko puta dok površina meda ne ostane potpuno čista. Zatim se može pristupiti cijeđenju meda kroz troslojnu gazu ili pamučnu tkaninu u temeljito očišćene bačve koje su prethodno impregnirane parafinom. Nakon cijeđenja i bistrenja, preostaje još samo sortiranje meda po porijeklu, odnosno određivanje biljaka od kojih med potječe, te pakiranje u čiste posude u kojima će se otpremiti za prodaju.
Uz vrcani med, na tržištu postoji i med u saću koji nastaje tako da se iz košnica vade ljepše saće s medom, režu na komade i pakiraju u odgovarajuće pakiranje.
Prostorija u kojoj se med čuva mora biti čista, suha i prozračna, a posuđe napunjeno medom mora biti dobro zatvoreno i bez pristupa zraka. Osim toga, med ne smije biti izložen sunčevoj svjetlosti jer se na taj način mogu uništiti njegove poželjne karakteristike.
