Češnjak je prepoznatljiv po svom vrlo intenzivnom i ugodnom mirisu. Lukovica češnjaka, koja se najčešće upotrebljava za konzumaciju, sastoji se od nekoliko režnjeva omotanih čvrstom ovojnicom, a karakterizira je specifični intenzivni miris te slatkast, aromatični i ljut okus. Karakteristična aroma te snažan i paleći miris češnjaka potječe od fitokemikalije alicina koji pripada skupini sumpornih tvari. Dalmatinski češnjak je posebnog okusa i mirisa koji ne podsjeća na miris poriluka, kao što je to nerijetko slučaj s drugim vrstama češnjaka, a karakterizira ga dobar omjer ljutne, sočnost, tvrdoće i arome.

Diljem jadranske obale češnjak je neizostavni sastojak umaka, salata i domaćeg začina pešta koji se koristi kao dodatak kuhanim, pirjanim i pečenim jelima od povrća i mesa, a može sadržavati i sjeckanu pancetu, luk i peršin. U tradicionalnoj kuhinji također su se koristili i paski ili muda, proljetne mladice cvijeta češnjaka. Nedvojbeno je kako češnjak oplemenjuje brojna dalmatinska jela, a od kulinarskih prijedloga ističu se kremasta juha od češnjaka i badema, pečeni i ukiseljeni češnjak, pogača sa češnjakom te umak od češnjaka kuhanog u mlijeku.